MITOVI O SEKSUALNIM ZLOSTAVLJAČIMA DJECE

Koliko god mi željeli vjerovati da smo zaštitili svoje dijete od seksualnih zlostavljača jednostavnim učenjem djeteta da ne smije razgovarati sa strancima, u stvarnosti je proces zaštite djece od osoba koje bi ih mogle povrijediti ipak daleko složeniji. Ponavljamo da zabranjivanje djeci da razgovaraju sa strancima ima i svojih nedostataka, a posebno ističemo kako seksualni zlostavljači djece mogu biti ljudi koji im nisu potpuno nepoznati i/ili su vješti u manipuliranju kako bi stekli povjerenje djeteta. Slijedi nekoliko mitova o seksualnim zlostavljačima djece koje bi roditelji trebali znati da bi njihova djeca zaista mogla biti sigurna: 

Mit 1.: Najveća opasnost je osoba – STRANAC

Stvarnost: Iako velika većina roditelja najviše strahuje od činjenice da bi njihovo dijete moglo biti oteto od strane nekog stranca, izgledi da bi dijete moglo biti oteto od strane osobe koju nikada nije vidjelo su jako mali. U stvarnosti se najčešće događa da je seksualni zlostavljač ipak na neki način poznat djetetu, bilo da se radi o obiteljskom prijatelju, susjedu, prijateljski raspoloženom prodavaču u trgovini. Treba obratiti pažnju na nove osobe u djetetovom životu i biti oprezan. 

Mit 2.: Seksualno zlostavljanje djece je veliki problem drugim roditeljima, ali se rijetko događa i malo je vjerojatno da će se dogoditi mom djetetu

Stvarnost: Zabrinjavajuća činjenica jest da je seksualno zlostavljanje u današnje vrijeme prečesta pojava. U prilog tome, nažalost, govore i brojke s jedne strane, dok se s druge strane treba osvrnuti i na broj slučajeva koji nisu prijavljeni jer se djeca boje priznati što se dogodilo, srame se ili se osjećaju krivima ili što je još gore, ne znaju da je to loše i da se ne smije dogoditi. 

Mit 3.: Svi seksualni zlostavljači djece su odrasle osobe

Stvarnost: Veliki broj zlostavljača djece ispod 6 godina su zapravo i sama djeca koja nisu starija od 18 

Mit 4.: Seksualni zlostavljači djece su izolirane i nedruštvene osobe

Stvarnost: Seksualni zlostavljači djece najčešće su šarmantne, karizmatične i vrlo društvene osobe. Posebice ističemo kako zlostavljači djece preferiraju upoznati roditelje i zbližiti se s njima kako bi zadobili njihovo povjerenje i na taj način se približili djetetu. 

Mit 5.: Zlostavljače djece otkriju i uhvate brzo 

Stvarnost: Surova istina je da prosječni zlostavljač zlostavi između 30 i 60 djece prije nego uopće i 

Mit 6.: Registar pedofila, tj. seksualnih zlostavljača djece je u potpunosti učinkovit

Stvarnost: Iako postoje zakoni koji zahtijevaju da svaka država ima i vodi Registar pedofila, stvarnost je složenija zbog činjenice da isto tako svaka država ima svoje zahtijeve i smjernice. U Republici Hrvatskoj postoji tzv. Registar pedofila, no nije javan. Građani nemaju pravo uvida u Registar kako bi provjerili o kojim osobama se radi, tek poslodavci koji zapošljavaju osobe u izravnom kontaktu sa djecom mogu zahtijevati informacije o konkretnoj osobi.